Dragi prijatelji i kolege! Dosta sam razmišljao i razgovarao s drugim kolegama o trenutnoj situaciji s koronarnim virusom u svijetu, i imam mnogo toga za reći. Prvo, želim napomenuti da ne umanjujem prijetnju COVID-19. Međutim, mislim da je razgovor o njemu i usredotočenost na njega postala prekomjerna i nametljiva. Osobno smatram da postoje i mnogi drugi problemi na kojima je potrebno raditi. Također smatram da se sve svodi na riječi a ne na djela. To me osobito zabrinjava jer nas razgovori neće daleko dovesti. Prijedloge o tome što bi se trebalo činiti spomenut ću kasnije u ovom tekstu.
Što se tiče drugih problema u svijetu pri tome mislim na fizičke i psihološke učinke drugih bolesti koje pogađaju zemlje svijeta sjevera i juga. Mogu navesti nekoliko bolesti poput: malarije, denge groznice, lišmanijaze, tuberkuloze i slično. Rješavanje tih problema znatno bi smanjilo broj mrtvih u svijetu. Da su državni dužnosnici zaista zainteresirani za smanjenje broja smrtnih slučajeva u svijetu, onda bi zabranili uporabu duhanskih proizvoda, osim za terapijske svrhe. To bi također omogućilo veliku uštedu na troškovima zdravstvene zaštite. Osim toga, zanemarujemo psihološke učinke sukoba i postkonfliktnih situacija, uključujući i prijenos traume i negativnih narativa iz generacije na generaciju. Rad na psihološkim problemima i traumama bi uvelike pomogao ljudima u potrebi i time bi se smanjile tjelesne bolesti, kao i psihološki poremećaji. U istom smislu trebalo bi raditi i sa djecom koja su bila regrutirana za borbe i ratove. Prema podacima iz UNICEF-a djece vojnika ima više od 330.000 širom svijeta, a vrlo malo, ili gotovo ništa se ne čini za njihovo psihološko stanje. Reintegracija u društvo i rad na njihovoj traumi je velik zadatak. Sljedeći vrlo važan problem su migracije u Europi, Sjevernoj Americi, Bliskom Istoku i Aziji. Opet, malo se ljudi bavi psihološkim posljedicama toga. Zatim sljedeći problem je siromaštvo i disfunkcionalnost koju ono donosi. Sve su to same po sebi vrlo teške situacije, Povrh svega situacija s korona virusom stvara dodatan stres i traumu. Nijedan od navedenih problema nije kratkoročan. Neki od problema su već dugo sa nama i kako stvari stoje još dugo će i biti. Kao organizacija smo posvećeni tim problemima i smatramo da bi trebalo raditi na njima na jedan sveobuhvatan način. Mi vjerujemo u djela a ne riječi. Prvo, velik je nedostatak obučenih ljudi. Nećemo moći obučiti dovoljan broj profesionalaca koji bi radili na tim psihološkim problemima u dostatno vrijeme i korona nam još više otežava. Smatramo da je jedno od rješenja obučiti ljude koji nemaju prethodno obrazovanje iz područja psihologije kako bi mogli raditi sa ljudima koji su iskusili traumu. Naš trening pragmatičnog osnaživanja (Pragmatic empowerment training-PET) je namijenjen upravo za takvu vrstu obuke, a istu možete pronaći na našim web stranicama. Otvoreni smo i za druge prijedloge i pristupe tom problemu. Nadalje, moramo omogućiti edukaciju i psihološku superviziju profesionalcima i svima ostalima koji pružaju psihološku pomoć. Spremni smo pomoći i u tom pogledu. Također trebali bi kreirati i postaviti chat sobe koje bi pružale psihološku podršku ljudima u potrebi bez obzira gdje se nalazili. Trebamo pružiti individualnu i grupnu terapiju svima kojima je potrebna. Trebamo raditi zajedno kako bi preobrodili ovaj težak period pred nama i kako bi pružili pomoć i podršku svima kojima je to potrebno. Za to je potrebno puno rada i koordinacije. Osobno sam vrlo posvećen tomu i pomažem na načine kako god mogu. Veselimo se suradnji sa Vama!
0 Comments
Leave a Reply. |
|