Socijalna uključenost
Socijalnu uključenost vidimo kao proces unapređivanja sposobnosti i dostojanstva ljudi koji su u nepovoljnom položaju na osnovu svog identiteta kako bi postali dio društva. Unatoč opće prihvaćenoj deklaraciji ljudskih prava, problem socijalnog uključivanja obično je vezan uz ranjivost određenih marginalnih skupina čak i u razvijenim zemljama.
Nakon nasilnih sukoba, društvena obnova zajednice započinje liječenjem traume. Od 1995 godine surađujemo sa različitim ranjivim skupinama sa ciljem njihovog osnaživanja kako bi preuzeli proaktivnu ulogu u svojim zajednicama. Među najranjivijim skupinama s kojima smo surađivali su mladi, veterani, civilne žrtve rata, starije osobe, osobe sa mentalnim poteškoćama i mnogim drugima.
Cilj djelovanja naše organizacije je pozitivno utjecati na život naših klijenata. Želimo omogućiti ljudima da ispune svoje potrebe i očekivanja, da podjele svoja iskustva unutar zajednice i da sudjeluju u različitim aktivnostima, te na takav način postanu važni članovi zajednice. U isto vrijeme, želimo omogućiti svakoj zajednici da ispuni potrebe svojih članova te da razviju osobne mreže unutar zajednice, tako zajednica ima priliku postati cijenjena od strane svojih članova.
Jedan od problema jest činjenica da je mentalno zdravlje stigmatizirano u društvu. Društvene norme i stereotipi stvaraju probleme u društvenoj integraciji. Zajedno sa rascjepkanošću usluge, nedovoljne i neadekvatne medicinske obrade, manjka kapaciteta, stvara se prepreka za prikladan i neovisan život ljudima sa psihološkim poteškoćama/problemima.
Razvoj psihosocijalnih mreža, osnaživanje i psiho-obrazovanje može biti odgovor na pitanje je li samostalan život ljudi sa mentalnim poteškoćama samo još jedan društveni mit.
Prelazak iz sustava institucija u sustav baziran na društvenim uslugama je izazov. Ono zahtjeva velike pomake u viziji, stavovima i sredstvima. Stigma koja je vezana za korisnike mentalne pomoći čini da ih društvo ne prihvaća. Postoje stvari za koje se nadamo da možemo promijeniti (vrijednosti i stavovi), ali ima i stvari koje je teško mijenjati (dostupna sredstva).
Naša organizacija ima više od 20 godina iskustva u radu sa marginaliziranim skupinama, i više smo nego svjesni situacije koliko je mentalno zdravlje stigmatizirano i zanemareno u društvenom razvoju. Manjak kvalificiranih ljudi je dodatan problem.
Smatramo da obrazovanje, supervizija i osnaživanje skupina sličnog položaja, uz izravnu pomoć kroz savjetovanje predstavlja učinkovit način unapređenja života zajednice.
Nakon nasilnih sukoba, društvena obnova zajednice započinje liječenjem traume. Od 1995 godine surađujemo sa različitim ranjivim skupinama sa ciljem njihovog osnaživanja kako bi preuzeli proaktivnu ulogu u svojim zajednicama. Među najranjivijim skupinama s kojima smo surađivali su mladi, veterani, civilne žrtve rata, starije osobe, osobe sa mentalnim poteškoćama i mnogim drugima.
Cilj djelovanja naše organizacije je pozitivno utjecati na život naših klijenata. Želimo omogućiti ljudima da ispune svoje potrebe i očekivanja, da podjele svoja iskustva unutar zajednice i da sudjeluju u različitim aktivnostima, te na takav način postanu važni članovi zajednice. U isto vrijeme, želimo omogućiti svakoj zajednici da ispuni potrebe svojih članova te da razviju osobne mreže unutar zajednice, tako zajednica ima priliku postati cijenjena od strane svojih članova.
Jedan od problema jest činjenica da je mentalno zdravlje stigmatizirano u društvu. Društvene norme i stereotipi stvaraju probleme u društvenoj integraciji. Zajedno sa rascjepkanošću usluge, nedovoljne i neadekvatne medicinske obrade, manjka kapaciteta, stvara se prepreka za prikladan i neovisan život ljudima sa psihološkim poteškoćama/problemima.
Razvoj psihosocijalnih mreža, osnaživanje i psiho-obrazovanje može biti odgovor na pitanje je li samostalan život ljudi sa mentalnim poteškoćama samo još jedan društveni mit.
Prelazak iz sustava institucija u sustav baziran na društvenim uslugama je izazov. Ono zahtjeva velike pomake u viziji, stavovima i sredstvima. Stigma koja je vezana za korisnike mentalne pomoći čini da ih društvo ne prihvaća. Postoje stvari za koje se nadamo da možemo promijeniti (vrijednosti i stavovi), ali ima i stvari koje je teško mijenjati (dostupna sredstva).
Naša organizacija ima više od 20 godina iskustva u radu sa marginaliziranim skupinama, i više smo nego svjesni situacije koliko je mentalno zdravlje stigmatizirano i zanemareno u društvenom razvoju. Manjak kvalificiranih ljudi je dodatan problem.
Smatramo da obrazovanje, supervizija i osnaživanje skupina sličnog položaja, uz izravnu pomoć kroz savjetovanje predstavlja učinkovit način unapređenja života zajednice.