Koalicija za rad sa psihotraumom i za mir (Coalition for Work with Psychotrauma and Peace-CWWPP) i o početcima PET-a
Želimo vam se ukratko predstaviti tko smo, što radimo i za što se zalažemo.
Charles David Tauber, direktor CWWPP-a
Charles David Tauber, voditelj tečaja, po struci je liječnik. Krajem 80'ih završio je studij medicine na Sveučilištu u Groningenu, u Nizozemskoj. Zatim je apsolvirao niz stručnih usavršavanja u području psihičke traume, opće prakse, forenzičke medicine i drugih medicinskih područja. Jedan je od osnivača Koalicije za rad sa psihotraumom i za mir (Coalition for Work with Psychotrauma and Peace -CWWPP)
Odrastao je u izbjegličkoj obitelji, u jednoj izbjegličkoj četvrti New Yorka te je o izbjeglicama i traumatizaciji mnogo naučio, kako privatno tako i profesionalno.
Od 1966. godine radio je u pokretima za društvene promjene i to najprije u mirovnim pokretima i u zaštiti okoliša, a kasnije s izbjeglicama i tražiteljima azila. Osim toga, educiran je i ima iskustva na području nenasilne transformacije sukoba.
Godine 1988. Tauber je postao član Amnesty Internationala - grupe International Medical Examination i drugih nizozemskih lokalnih i nacionalnih skupina koje pružaju pomoć tražiteljima azila u postupku postavljanja zahtjeva za azil. Grupa je također pružala medicinsku pomoć tražiteljima azila ondje gdje nije bilo liječnika. Kao što ćemo na ovim tečajevima vidjeti, rad s tražiteljima azila nije lagan i traži posebne vještine i mnogo vremena i energije.
U vrijeme kada je grupa djelovala bilo je mnogo dobrih ljudi koji su kao volonteri, uz osoblje centara za tražitelje azila, ulagali vrijeme i trud u rad s tražiteljima azila. Veći dio tih ljudi nije imao odgovarajuće obrazovanje za rad s osobama iz drugih kultura s visokim stupnjem traumatizacije, niti su imali pomoć u suočavanju sa traumama koje su dobili slušajući teške životne priče (to se naziva sekundarnom traumatizacijom). U tim okolnostima nastala je metoda edukacije i supervizije poznata pod nazivom Trening pragmatičnog osnaživanja (Pragmatic Empowerment Training - PET).
Početkom devedesetih godina počeo je rat u bivšoj Socijalističkoj Federalnoj Republici Jugoslaviji. Tauber je došao u Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju u lipnju 1995. godine i CWWPP kao neprofitna organizacija otada djeluje ondje. Glavni terenski ured CWWPPa nalazi se u Vukovaru.
CILJEVI I FUNKCIJE CWWPP-a
Glavni cilj CWWPP-a je povećanje kapaciteta pomagača za rad sa psihološkom traumom i njezinim fizičkim posljedicama. Poznato je da postoji manjak psihologa i psihijatara, socijalnih radnika i drugih ljudi koji bi se bavili svim onim osobama koje imaju reakcije na teške traumatske događaje poput ratova, prirodnih katastrofa, diskriminacija, migracija i ostalih ljudskih i prirodnih katastrofa. Također je poznato da stručnjaci vrlo često ne mogu doprijeti do ljudi na terenu na način kao što to mogu prijatelji i susjedi.
Dakle, ono što naša organizacija radi jest da obučava ljude na terenu, po selima i drugim zajednicama da pomažu jedni drugima. Takve osobe još nazivamo pomagačima. U tu svrhu koristimo metodu Treninga pragmatičnog osnaživanja.(vidi poglavlje 1.3.)
U znatno manjoj mjeri naša organizacija pruža izravno savjetovanje svakome tko pokuca na naša vrata.
Drugi važan dio rada naše organizacije je pružanje psihološke supervizije osobama koje pomažu drugim ljudima. Kada radimo s ljudima, nesvjesno preuzmemo neke njihove traume. Također, kad nam je do nečega stalo, često radimo previše. To dovodi do reakcije nazvane sindrom pregorijevanja (burnout), koju ćemo detaljno objasniti u 3. poglavlju ovog priručnika (vidi 3.3.). Psihološka supervizija oblik je podrške pomagačima kako bi mogli s nekim razgovarati o slučajevima i ostalim pitanjima i potencijalnim problemima. Potrebna je svakoj osobi koja radi s traumatiziranim ljudima, bilo da je riječ o psiholozima, liječnicima, nastavnicima ili volonterima. Na ovim tečajevima često ćemo govoriti o superviziji (vidi npr. poglavlje 3.6.).
NAŠE PRISTRANOSTI I STAVOVI
Prije nego što nastavimo, želimo raspraviti o našim pristranostima, predrasudama i stavovima. Svi ih imamo, bez obzira na to jesmo li ih svjesni ili ne. Stoga vas molimo da i vi razmislite o svojima.
Prvo, mislimo da svatko treba imati kontrolu nad vlastitim životom i da bi je trebao preuzeti. Naša je misija dati ljudima znanje, vještine i način pristupanja da to učine. To se naziva osnaživanje.
Drugo, ne mislimo da imamo sve odgovore. Dakle, smatramo da je svaki proces učenja i svaki proces interakcije među ljudima dvosmjerna ulica. Cijeli život učimo.
Naša organizacija u radu s korisnicima na mikro razini u okviru obitelji, neke skupine ili susjedstva koristi «bottom up» princip, koji polazi od korisnika, te njihovih osobnih narativa. Poput psihologa Carla Rogersa, mislimo da ljudi imaju odgovore na vlastita pitanja, te da im odgovore ne treba diktirati.
Što se tiče psihološke traume, smatramo da je normalno da ljudi imaju reakcije na traumatske događaje i da te reakcije nisu patološke. Reakcije mogu biti psihičke i fizičke, a obično su kombinacija oboje. Iako postoje neke uobičajene kombinacije reakcija, svaka osoba ima specifičnu individualnu kombinaciju. Ovdje je važno napomenuti, a na to ćemo se vratiti mnogo puta, da niste bolesni ako imate reakciju na traumatske događaje.
Rad na prevladavanju traumatskih reakcija je dugotrajan. Vrlo rijetko se nešto događa preko noći, bez obzira koliko to želimo. Potrebno je strpljenje i to zna biti vrlo teško.
Ne vjerujemo mnogo u efikasnost terapije lijekovima. Znamo da lijekovi ponekad pomažu u ublažavanju simptoma, ali ne mogu riješiti konkretan problem.
Grupe za samopomoć smatramo vrlo korisnima jer okupljaju skupine ljudi sa sličnim interesima i problemima. Vrlo je širok raspon ljudi, to mogu biti osobe s određenim iskustvom, ljudi koji žive na selu, osobe s određenom bolešću, bivši vojnici, tinejdžeri i sl. Puno pomaže kada znate da niste sami i da možete podijeliti svoje probleme s nekim drugim.