Tolerancija, neosuđujući pristup i individualizacija
Vrlo važno načelo kod pružanja psihološke pomoći jest da treba razlikovati osobe od njihovih djela. Stoga ćemo vam predstaviti nekoliko važnih načela.
Napomena: Molimo vas da obavezno provedete aktivnosti koje vam predlažemo. Svoje odgovore ne morate nikome pokazati. Ako ih objavite, molimo vas, vodite računa o tomu da ne otkrivate nikakve informacije koje bi mogle omogućiti identifikaciju korisnika.
Prvo načelo je da se u gotovo svim slučajevima radi o djelima koja su rezultat psihičkih reakcija, a ne psihičkih bolesti ili poremećaja. Na postupke ljudi utječe porijeklo, obrazovanje, način na koji se s njima postupalo, kultura u kojoj su odrasli i živjeli te mnogobrojna druga iskustva koja su imali. Te reakcije mogu postati navika. Reakcija koju osoba ima i akcija koju poduzima mogu imati svoje korijene u onome što se dogodilo u prošlosti i ne moraju se nužno temeljiti na onome što se događa u sadašnjem trenutku. Osim toga, možda osoba jednostavno ne zna kako reagirati na određenu situaciju.
S tim je povezan i jedan drugi princip, naime, da svaka osoba čini najbolje što može u danom trenutku, u određenoj situaciji i u određenim okolnostima. Gotovo nitko ne čini namjerno nešto što smatra štetnim. Gotovo svatko ima moral ili norme. Oni također mogu prepriječiti put drugim stvarima. Napor da se učini nešto dobro može propasti i prouzročiti nenamjernu štetu.
Moramo napomenuti da u ovom kontekstu dvije skupine čine iznimku. U prvoj su ljudi koje se naziva psihopatima. To su ljudi bez osjećaja. Vrlo je malo takvih ljudi. Druga skupina su ljudi koje se naziva sociopatima. Te osobe su, općenito, obično u ranoj dobi, bile vrlo traumatizirane i one djeluju samo u vlastitom interesu. I psihopate i sociopate može se smatrati psihički bolesnim ljudima i s njima bi trebali raditi samo stručnjaci. Ponekad ih je teško prepoznati. No, vjerojatno ćete sresti malo takvih osoba.
Mnogi ljudi osjećaju krivnju zbog svojih reakcija i srame se, neovisno o tomu zaslužuju li to ili ne. Krivnja ima vezu s odgovornošću. Može biti pozitivna ili negativna. Krivnju smatramo pozitivnom kad osoba priznaje da je nešto bilo pogrešno, ako je doista bilo pogrešno, što često nije slučaj, i kad pokuša to ispraviti. Negativna krivnja je preuzimanje odgovornost za nešto za što osoba nije kriva. Sram je negativan osjećaj zbog vlastitih postupaka. Krivnja i sram nisu istovjetni i mora ih se razlikovati.
Napominjemo da je zadaća pomagača da s korisnikom istražuje njegove reakcije. Pomagač može korisnikove reakcije i postupke koji su im slijedili ocijeniti neprimjerenima, ali nije na njemu da sudi osobu kao osobu. To je tolerancija. Ovo je izuzetno važno načelo i ključno je za odnos pomagača i korisnika i za korisnikov proces preobrazbe. Dakle, zadatak je pomagača da prihvati korisnika kao osobu i da ga potakne da prihvati sam sebe.
U nekim okolnostima pomagač ne može raditi s korisnicima koji su izvršili određena djela. Jasno je da u takvim slučajevima treba uputiti korisnika drugom pomagaču.
Aktivnost
INDIVIDUALIZACIJA
Individualizacija je suprotnost generalizaciji, pretpostavkama i predrasudama. Individualizacija podrazumijeva prebacivanje odgovornosti ili krivnje s veće grupe na konkretne pojedince. Ovo je s više aspekata vrlo važno na kolektivnoj razini kao i na razini procesa promjene pojedinca.
Još jednom: najprije moramo promotriti načelo kojega ćemo detaljnije upoznati u sljedećem odjeljku (vidi poglavlje 2.8.), naime, da svaki pojedinac odgovara za svoje vlastite postupke. Ovo je važno psihološko načelo, utemeljeno na međunarodnom pravu, sukladno kojemu se nikoga ne smije siliti da izvrši naloge koje smatra nemoralnima ili ilegalnima. Individualizacija pomaže korisniku da traumatizaciju vidi u drugačijem kontekstu. Dakle, pojedinac je izvršio djelo, a ne grupa kao cjelina. Na određenoj razini sustav bi mogao biti kriv zbog ispiranje mozga, ali pojedinac i dalje snosi odgovornost za svoje specifične čine. Što se korisnika tiče, za njega to može imati duboke posljedice, jednako kao i za uključena društva. Ova spoznaja može korisnika usmjeriti prema poduzimanju psiholoških i pravnih koraka zbog traumatizacije. Interakcija pravne radnje i korisnikovog rada na individualnoj psihološkoj preobrazbi također može imati terapijski učinak. O tome ćemo detaljnije raspravljati na tečajevima o psihologiji i ljudskim pravima.
Aktivnosti
ZAVRŠNE NAPOMENE
Tolerancija i promatranje postupaka kao posljedica cjelokupne osobne pozadine, reakcijskih obrazaca i okolnosti, iznimno su važni za korisnika, a pomagaču omogućuju dublje razumijevanje korisnika i traumatizacije općenito.
Kao i sve u ovom poslu, to zahtijeva mnogo vremena i truda, razmišljanja i osjećaja. Individualizacija je proces koji poput mnogih drugih zahtijeva razmišljanje i rad. Smatramo da ćete radom na toleranciji i individualizaciji postati bolji pomagač, korisniji traumatiziranim osobama i sebi samima.
Napomena: Molimo vas da obavezno provedete aktivnosti koje vam predlažemo. Svoje odgovore ne morate nikome pokazati. Ako ih objavite, molimo vas, vodite računa o tomu da ne otkrivate nikakve informacije koje bi mogle omogućiti identifikaciju korisnika.
Prvo načelo je da se u gotovo svim slučajevima radi o djelima koja su rezultat psihičkih reakcija, a ne psihičkih bolesti ili poremećaja. Na postupke ljudi utječe porijeklo, obrazovanje, način na koji se s njima postupalo, kultura u kojoj su odrasli i živjeli te mnogobrojna druga iskustva koja su imali. Te reakcije mogu postati navika. Reakcija koju osoba ima i akcija koju poduzima mogu imati svoje korijene u onome što se dogodilo u prošlosti i ne moraju se nužno temeljiti na onome što se događa u sadašnjem trenutku. Osim toga, možda osoba jednostavno ne zna kako reagirati na određenu situaciju.
S tim je povezan i jedan drugi princip, naime, da svaka osoba čini najbolje što može u danom trenutku, u određenoj situaciji i u određenim okolnostima. Gotovo nitko ne čini namjerno nešto što smatra štetnim. Gotovo svatko ima moral ili norme. Oni također mogu prepriječiti put drugim stvarima. Napor da se učini nešto dobro može propasti i prouzročiti nenamjernu štetu.
Moramo napomenuti da u ovom kontekstu dvije skupine čine iznimku. U prvoj su ljudi koje se naziva psihopatima. To su ljudi bez osjećaja. Vrlo je malo takvih ljudi. Druga skupina su ljudi koje se naziva sociopatima. Te osobe su, općenito, obično u ranoj dobi, bile vrlo traumatizirane i one djeluju samo u vlastitom interesu. I psihopate i sociopate može se smatrati psihički bolesnim ljudima i s njima bi trebali raditi samo stručnjaci. Ponekad ih je teško prepoznati. No, vjerojatno ćete sresti malo takvih osoba.
Mnogi ljudi osjećaju krivnju zbog svojih reakcija i srame se, neovisno o tomu zaslužuju li to ili ne. Krivnja ima vezu s odgovornošću. Može biti pozitivna ili negativna. Krivnju smatramo pozitivnom kad osoba priznaje da je nešto bilo pogrešno, ako je doista bilo pogrešno, što često nije slučaj, i kad pokuša to ispraviti. Negativna krivnja je preuzimanje odgovornost za nešto za što osoba nije kriva. Sram je negativan osjećaj zbog vlastitih postupaka. Krivnja i sram nisu istovjetni i mora ih se razlikovati.
Napominjemo da je zadaća pomagača da s korisnikom istražuje njegove reakcije. Pomagač može korisnikove reakcije i postupke koji su im slijedili ocijeniti neprimjerenima, ali nije na njemu da sudi osobu kao osobu. To je tolerancija. Ovo je izuzetno važno načelo i ključno je za odnos pomagača i korisnika i za korisnikov proces preobrazbe. Dakle, zadatak je pomagača da prihvati korisnika kao osobu i da ga potakne da prihvati sam sebe.
U nekim okolnostima pomagač ne može raditi s korisnicima koji su izvršili određena djela. Jasno je da u takvim slučajevima treba uputiti korisnika drugom pomagaču.
Aktivnost
- Opišite situaciju u kojoj je korisnik imao poteškoća u prihvaćanju vlastitih djela. Kako ste postupili?
- Opišite situaciju u kojoj ste imali poteškoća u prihvaćanju korisnikovih djela. Kako ste postupili?
- Opišite situaciju u kojoj ste imali poteškoća u prihvaćanju vlastitih djela. Kako ste postupili?
INDIVIDUALIZACIJA
Individualizacija je suprotnost generalizaciji, pretpostavkama i predrasudama. Individualizacija podrazumijeva prebacivanje odgovornosti ili krivnje s veće grupe na konkretne pojedince. Ovo je s više aspekata vrlo važno na kolektivnoj razini kao i na razini procesa promjene pojedinca.
Još jednom: najprije moramo promotriti načelo kojega ćemo detaljnije upoznati u sljedećem odjeljku (vidi poglavlje 2.8.), naime, da svaki pojedinac odgovara za svoje vlastite postupke. Ovo je važno psihološko načelo, utemeljeno na međunarodnom pravu, sukladno kojemu se nikoga ne smije siliti da izvrši naloge koje smatra nemoralnima ili ilegalnima. Individualizacija pomaže korisniku da traumatizaciju vidi u drugačijem kontekstu. Dakle, pojedinac je izvršio djelo, a ne grupa kao cjelina. Na određenoj razini sustav bi mogao biti kriv zbog ispiranje mozga, ali pojedinac i dalje snosi odgovornost za svoje specifične čine. Što se korisnika tiče, za njega to može imati duboke posljedice, jednako kao i za uključena društva. Ova spoznaja može korisnika usmjeriti prema poduzimanju psiholoških i pravnih koraka zbog traumatizacije. Interakcija pravne radnje i korisnikovog rada na individualnoj psihološkoj preobrazbi također može imati terapijski učinak. O tome ćemo detaljnije raspravljati na tečajevima o psihologiji i ljudskim pravima.
Aktivnosti
- Ako ste imali situaciju u kojoj je korisnik imao koristi od rada na individualizaciji, opišite je.
- Ako nemate takav primjer, opišite jednu ili više situacija iz svog okruženja u kojima bi korisnici mogli imati koristi od rada na individualizaciji.
ZAVRŠNE NAPOMENE
Tolerancija i promatranje postupaka kao posljedica cjelokupne osobne pozadine, reakcijskih obrazaca i okolnosti, iznimno su važni za korisnika, a pomagaču omogućuju dublje razumijevanje korisnika i traumatizacije općenito.
Kao i sve u ovom poslu, to zahtijeva mnogo vremena i truda, razmišljanja i osjećaja. Individualizacija je proces koji poput mnogih drugih zahtijeva razmišljanje i rad. Smatramo da ćete radom na toleranciji i individualizaciji postati bolji pomagač, korisniji traumatiziranim osobama i sebi samima.