Uvod u facilitiranje
Facilitacija je metoda sustavnog upravljanja sastankom grupe kako bi ona rezultirala dolaskom do željenih ciljeva. To ne podrazumijeva samo osmišljavanje njegove strukture i vođenje, nego i intervenciju u procese za vrijeme trajanja sastanka. Ovdje ćemo govoriti o tome kako olakšati rad u grupi.
ULOGE FACILITATORA
U PET grupi, u idealnom slučaju, svatko sudjeluje ravnopravno i preuzima punu odgovornost za grupu, tako da facilitator zapravo nije potreban. Budući da u mnogim grupama to nije tako, dobra je ideja da jedna ili dvije osobe preuzmu ulogu facilitatora. Dvije osobe mogu također facilitirati naizmjenično.
Facilitiranje zahtijeva iskustvo. Čak i najiskusnije osobe to ne rade uvijek ispravno. Također, ponekad je teško vidjeti što je djelotvorno, a što ne. Naš savjet je da ne odustajete , te da nakon svakog sastanka razmotrite kako ste facilitirali i da upitate druge u grupi što misle o tome. Možete to učiniti privatno ili, još bolje, tijekom sastanka. To također može pridonijeti solidarnosti grupe i rastu povjerenja.
Jedan od najvažnijih aspekata rada PET grupe je uključenost. Dakle, nužno je da svatko govori, da izrazi svoje stavove i da vježba. Dužnost je facilitatora da pomogne šutljivim osobama da se potpuno izraze te također da kontrolira one koji dominiraju. To može biti teško, posebno kad ljudi imaju jake osobnosti. Ovo je osobito važno kada se govori o osjetljivim i osobnim problemima, što je čest slučaj u PET grupama.
Također, imajte na umu da su PET grupe, grupe uzajamne potpore i da na sastancima ne bi trebalo držati predavanja, barem ne u velikoj mjeri. To ne znači da nije dobro da facilitator ili netko drugi neko vrijeme govori o određenoj temi ili da objasni određenu tehniku. Međutim, jedan od naglasaka PET-a je na iskustvu sudionika i na tomu kako različita iskustva pridonose cjelokupnom znanju, vještinama i stavovima grupe.
Još jedna važna uloga facilitatora je da vodi brigu o trajanju sastanka. Smatramo da se većini ljudi teško koncentrirati duže od 50 minuta bez stanke te da je sastanak od sat i pol do dva za većinu ljudi više nego dovoljan. Naravno, postoje iznimke, osobito kad je riječ o nekim osjetljivim i osobnim temama, pa sastanci mogu biti duži ili kraći, ovisno o potrebama i željama članova grupe. Ipak, smatramo da stanka, pa i ona do sljedećeg sastanka, daje prostor i odmak te da može olakšati rad. Ona omogućuje ljudima da stvari prihvate u mentalnom i emocionalnom pogledu. Ponavljamo, uloga facilitatora je i da pazi na vrijeme tj. da prosudi kada je došlo vrijeme za stanku ili za završetak sastanka.
MJESTO SASTANKA
Jedno od bitnih stavki je i mjesto održavanja sastanaka. Grupa se može sastajati na raznim mjestima. Održavali smo sastanke na skoro svim zamislivim mjestima; u formalnim učionicama i uredima, u dnevnim boravcima i kuhinjama, u kafićima, u parkovima i na drugim mjestima. Okruženje bi trebalo biti koliko-toliko ugodno i zaštićeno tako da se ljudi mogu izraziti bez opasnosti da ih se slučajno čuje. Također, važno je da razina pozadinske buke bude što niža.
OSTALA OPREMA
Praktično je pri ruci imati papir kako biste nešto mogli skicirati ili demonstrirati. To također možete učiniti elektroničkim putem. U tu svrhu mogu prilično dobro poslužiti tableti, dok su mobilni telefoni prema našem iskustvu uglavnom premali. Elektronička oprema također ima tu prednost što materijal kasnije možete svima podijeliti.
PRAVILA RADA I POSTUPANJA U GRUPI
Pravila rada i postupanja mogu se, ako to želite, utvrditi tijekom prvog ili drugog sastanka grupe tako da ih svi sudionici razumiju i prihvaćaju. U nastavku su opisana neka pravila koja mi primjenjujemo. Međutim, svaka je situacija drugačija. Pravila ne bi trebalo diktirati odozgo, već bi se s njima trebao složiti svaki član grupe. Naravno, kad se okolnosti promijene i pravila će se možda morati mijenjati.
Prvo pravilo je da svatko mora biti prisutan i to u doslovnom i prenesenom smislu. Ljudi moraju doći na vrijeme i na svaki sastanak. Za članove grupe koji dolaze redovito, vrlo je frustrirajuće kad drugi kasne ili uopće ne dođu. To također znači da se nešto možda mora ponavljati ili da netko možda neće shvatiti neke važne stvari. Iako se odsutnim članovima grupe neki materijali mogu dati naknadno, duh i povjerenje grupe narušava se kad ljudi nisu prisutni, naročito ako se raspravlja o osobnim pitanjima.
Slično vrijedi i za usredotočenost na ono što se događa u grupi. U nekim okolnostima i nekim ljudima to nije lako. Te poteškoće treba u grupi otvoreno raspraviti. U tom smislu vrijedi pravilo da mobilne telefone treba stišati i da se tijekom susreta ne smije pisati poruke, osim u ekstremno hitnim slučajevima.
Općenito, svaki sastanak grupe započinjemo tako da sudionike pitamo što im se dogodilo od posljednjeg sastanka. Ljudi mogu govoriti bilo kojim redom, dok svi ne završe. Naravno, netko može reći da ne želi govoriti. To ne podržavamo, nego potičemo da svaki član nešto kaže. Članovi grupe zatim odabiru temu sastanka. O temi se može razgovarati na teorijskoj ili na osobnoj razini. Vrlo često to dvoje ide zajedno. Ovisno o temi rasprave se mogu otegnuti kroz nekoliko sastanaka. Uloga facilitatora je da na početku novog susreta vrati raspravu tamo gdje je završila na posljednjem susretu.
Diskrecija u grupi je bitna. U tom smo pogledu vrlo strogi. Naravno, svatko može razgovarati o teorijskim sadržajima. Međutim, osobne stvari ne smiju izaći iz grupe, čak ni pred partnerom, bliskim prijateljima ili bilo kim drugim. Zbog kršenja ovoga pravila izbacivali smo ljude iz grupa. Diskrecija je presudna za stjecanje povjerenja i solidarnosti. To je osobito važno u malim zajednicama. Tračanje može nanijeti ljudima veliku štetu.
Sljedeće pravilo je da ne sudimo ljude, već da razgovaramo o njihovim postupcima. To je presudna razlika. Svi pokušavamo činiti najbolje što možemo. Ponekad u tomu ne uspijevamo. Suosjećanje i empatija neophodni su i čine veliki dio onoga o čemu je na ovim tečajevima riječ.
Također je vrlo važno da ljudi u grupi govore istinu. Ljudi sebe često žele prikazati u boljem svjetlu. Takvim postupanjem uništava se povjerenje. Ovo je također povezano s prethodnom točkom, tj. da ljude ne bi trebalo strogo suditi. Kad ne govorimo istinu, iskrivljujemo situaciju i znatno otežavamo suradnju.
Nadalje, pravilo je da bilo tko u grupi može reći "ne" ili "dosta" ako je tema preteška. Mnoge stvari koje se odvijaju u PET grupama izazivaju emocije i dotiču osjetljiva područja. U tom slučaju, tema se obično odgađa do drugog sastanka. Jedna od uloga facilitatora je da razgovara s osobom koja kaže "dosta" i da sazna razlog, ako je osoba spremna razgovarati o tomu. Ako nije, vrijedi pravilo da grupa mora poštivati želje te osobe.
Smatramo također da je u redu da ljudi u PET grupama reagiraju emotivno. Zbog tema kojima se bavimo, to se događa prilično često. Emocije se mogu očitovati kao plač, ljutnja, strah, povlačenje i niz drugih reakcija. Potičemo grupu kao cjelinu da podrži osobu u njenoj reakciji. Facilitator može u tomu igrati važnu ulogu.
Kao što smo rekli, možda postoje drugačiji načini rada i drugačija pravila koje će pojedina grupa htjeti prihvatiti.
Dakle, facilitiranje i sudjelovanje u PET grupi ozbiljan je posao. Da bi ga se pravilno obavljalo, potrebno je iskustvo, kontinuirani rad i učenje.
ULOGE FACILITATORA
U PET grupi, u idealnom slučaju, svatko sudjeluje ravnopravno i preuzima punu odgovornost za grupu, tako da facilitator zapravo nije potreban. Budući da u mnogim grupama to nije tako, dobra je ideja da jedna ili dvije osobe preuzmu ulogu facilitatora. Dvije osobe mogu također facilitirati naizmjenično.
Facilitiranje zahtijeva iskustvo. Čak i najiskusnije osobe to ne rade uvijek ispravno. Također, ponekad je teško vidjeti što je djelotvorno, a što ne. Naš savjet je da ne odustajete , te da nakon svakog sastanka razmotrite kako ste facilitirali i da upitate druge u grupi što misle o tome. Možete to učiniti privatno ili, još bolje, tijekom sastanka. To također može pridonijeti solidarnosti grupe i rastu povjerenja.
Jedan od najvažnijih aspekata rada PET grupe je uključenost. Dakle, nužno je da svatko govori, da izrazi svoje stavove i da vježba. Dužnost je facilitatora da pomogne šutljivim osobama da se potpuno izraze te također da kontrolira one koji dominiraju. To može biti teško, posebno kad ljudi imaju jake osobnosti. Ovo je osobito važno kada se govori o osjetljivim i osobnim problemima, što je čest slučaj u PET grupama.
Također, imajte na umu da su PET grupe, grupe uzajamne potpore i da na sastancima ne bi trebalo držati predavanja, barem ne u velikoj mjeri. To ne znači da nije dobro da facilitator ili netko drugi neko vrijeme govori o određenoj temi ili da objasni određenu tehniku. Međutim, jedan od naglasaka PET-a je na iskustvu sudionika i na tomu kako različita iskustva pridonose cjelokupnom znanju, vještinama i stavovima grupe.
Još jedna važna uloga facilitatora je da vodi brigu o trajanju sastanka. Smatramo da se većini ljudi teško koncentrirati duže od 50 minuta bez stanke te da je sastanak od sat i pol do dva za većinu ljudi više nego dovoljan. Naravno, postoje iznimke, osobito kad je riječ o nekim osjetljivim i osobnim temama, pa sastanci mogu biti duži ili kraći, ovisno o potrebama i željama članova grupe. Ipak, smatramo da stanka, pa i ona do sljedećeg sastanka, daje prostor i odmak te da može olakšati rad. Ona omogućuje ljudima da stvari prihvate u mentalnom i emocionalnom pogledu. Ponavljamo, uloga facilitatora je i da pazi na vrijeme tj. da prosudi kada je došlo vrijeme za stanku ili za završetak sastanka.
MJESTO SASTANKA
Jedno od bitnih stavki je i mjesto održavanja sastanaka. Grupa se može sastajati na raznim mjestima. Održavali smo sastanke na skoro svim zamislivim mjestima; u formalnim učionicama i uredima, u dnevnim boravcima i kuhinjama, u kafićima, u parkovima i na drugim mjestima. Okruženje bi trebalo biti koliko-toliko ugodno i zaštićeno tako da se ljudi mogu izraziti bez opasnosti da ih se slučajno čuje. Također, važno je da razina pozadinske buke bude što niža.
OSTALA OPREMA
Praktično je pri ruci imati papir kako biste nešto mogli skicirati ili demonstrirati. To također možete učiniti elektroničkim putem. U tu svrhu mogu prilično dobro poslužiti tableti, dok su mobilni telefoni prema našem iskustvu uglavnom premali. Elektronička oprema također ima tu prednost što materijal kasnije možete svima podijeliti.
PRAVILA RADA I POSTUPANJA U GRUPI
Pravila rada i postupanja mogu se, ako to želite, utvrditi tijekom prvog ili drugog sastanka grupe tako da ih svi sudionici razumiju i prihvaćaju. U nastavku su opisana neka pravila koja mi primjenjujemo. Međutim, svaka je situacija drugačija. Pravila ne bi trebalo diktirati odozgo, već bi se s njima trebao složiti svaki član grupe. Naravno, kad se okolnosti promijene i pravila će se možda morati mijenjati.
Prvo pravilo je da svatko mora biti prisutan i to u doslovnom i prenesenom smislu. Ljudi moraju doći na vrijeme i na svaki sastanak. Za članove grupe koji dolaze redovito, vrlo je frustrirajuće kad drugi kasne ili uopće ne dođu. To također znači da se nešto možda mora ponavljati ili da netko možda neće shvatiti neke važne stvari. Iako se odsutnim članovima grupe neki materijali mogu dati naknadno, duh i povjerenje grupe narušava se kad ljudi nisu prisutni, naročito ako se raspravlja o osobnim pitanjima.
Slično vrijedi i za usredotočenost na ono što se događa u grupi. U nekim okolnostima i nekim ljudima to nije lako. Te poteškoće treba u grupi otvoreno raspraviti. U tom smislu vrijedi pravilo da mobilne telefone treba stišati i da se tijekom susreta ne smije pisati poruke, osim u ekstremno hitnim slučajevima.
Općenito, svaki sastanak grupe započinjemo tako da sudionike pitamo što im se dogodilo od posljednjeg sastanka. Ljudi mogu govoriti bilo kojim redom, dok svi ne završe. Naravno, netko može reći da ne želi govoriti. To ne podržavamo, nego potičemo da svaki član nešto kaže. Članovi grupe zatim odabiru temu sastanka. O temi se može razgovarati na teorijskoj ili na osobnoj razini. Vrlo često to dvoje ide zajedno. Ovisno o temi rasprave se mogu otegnuti kroz nekoliko sastanaka. Uloga facilitatora je da na početku novog susreta vrati raspravu tamo gdje je završila na posljednjem susretu.
Diskrecija u grupi je bitna. U tom smo pogledu vrlo strogi. Naravno, svatko može razgovarati o teorijskim sadržajima. Međutim, osobne stvari ne smiju izaći iz grupe, čak ni pred partnerom, bliskim prijateljima ili bilo kim drugim. Zbog kršenja ovoga pravila izbacivali smo ljude iz grupa. Diskrecija je presudna za stjecanje povjerenja i solidarnosti. To je osobito važno u malim zajednicama. Tračanje može nanijeti ljudima veliku štetu.
Sljedeće pravilo je da ne sudimo ljude, već da razgovaramo o njihovim postupcima. To je presudna razlika. Svi pokušavamo činiti najbolje što možemo. Ponekad u tomu ne uspijevamo. Suosjećanje i empatija neophodni su i čine veliki dio onoga o čemu je na ovim tečajevima riječ.
Također je vrlo važno da ljudi u grupi govore istinu. Ljudi sebe često žele prikazati u boljem svjetlu. Takvim postupanjem uništava se povjerenje. Ovo je također povezano s prethodnom točkom, tj. da ljude ne bi trebalo strogo suditi. Kad ne govorimo istinu, iskrivljujemo situaciju i znatno otežavamo suradnju.
Nadalje, pravilo je da bilo tko u grupi može reći "ne" ili "dosta" ako je tema preteška. Mnoge stvari koje se odvijaju u PET grupama izazivaju emocije i dotiču osjetljiva područja. U tom slučaju, tema se obično odgađa do drugog sastanka. Jedna od uloga facilitatora je da razgovara s osobom koja kaže "dosta" i da sazna razlog, ako je osoba spremna razgovarati o tomu. Ako nije, vrijedi pravilo da grupa mora poštivati želje te osobe.
Smatramo također da je u redu da ljudi u PET grupama reagiraju emotivno. Zbog tema kojima se bavimo, to se događa prilično često. Emocije se mogu očitovati kao plač, ljutnja, strah, povlačenje i niz drugih reakcija. Potičemo grupu kao cjelinu da podrži osobu u njenoj reakciji. Facilitator može u tomu igrati važnu ulogu.
Kao što smo rekli, možda postoje drugačiji načini rada i drugačija pravila koje će pojedina grupa htjeti prihvatiti.
Dakle, facilitiranje i sudjelovanje u PET grupi ozbiljan je posao. Da bi ga se pravilno obavljalo, potrebno je iskustvo, kontinuirani rad i učenje.