Trening pragmatičnog osnaživanja (PET)
POVIJEST PET- a
PET je izvorno razvijen u Nizozemskoj kao odgovor na potrebe volontera u radu s tražiteljima azila. Volonteri su bili dobri ljudi velikog srca, ali nedovoljno obrazovani za ta područja rada ili za psihološku superviziju. Od njih se tražilo da se bave stranim kulturama i osobama s vrlo visokom razinom psihičke traumatizacije kao posljedice onoga što im se dogodilo u zemljama podrijetla i na putu, kao i u administrativnim procesima traženja azila. Kasnije su od nas tražili pomoć liječnici, medicinske sestre, socijalni radnici i drugi stručnjaci.
CILJEVI PET-a
Medicinski časopis "The Lancet", u izdanju iz rujna 2007. godine, izvijestio je da više od 90% kojima je potrebna psihološka pomoć, ne dobiva tu pomoć. Nažalost, u međuvremenu situacija se nije poboljšala.
Dakle, glavni cilj PET-a je povećanje sposobnosti suočavanja s psihološkom traumatizacijom.
NEKE PREDNOSTI PET-a
Nadalje, takozvani stručnjaci naginju elitizmu i nisu usko povezani s ljudima kojima pokušavaju pomoći. Ljudi mnogo bolje prihvaćaju pomoć članova vlastite zajednice nego stručnjaka. Osjećaju da ih ovi bolje razumiju i da je osoba koja im pomaže na njihovoj valnoj duljini.
Također, u mnogim kulturama odlazak na psihoterapiju vrlo je stigmatiziran. Smatra se da je osoba luda, da je sišla s pameti. Razgovor s prijateljem ili s nekim iz vlastite zajednice mnogo je manje stigmatiziran nego odlazak psihologu ili psihijatru. U tom slučaju vas se ne smatra bolesnim ili ludim, i još k tome dobivate pomoć.
Mnogi ljudi si ne mogu financijski priuštiti psihoterapiju kod stručnjaka, a zdravstveni sustav je preopterećen. Naš program je besplatan i rado pomažemo ljudima slabog imovinskog stanja.
NAZIV OSOBA OBUČENIH PO PET-u
Ljude koji su obučeni po PET programu nazivamo pomagačima ili peer savjetnicima (riječ peer engleskog je podrijetla i označava vršnjake/inje, odnosno, kolege/ice ili ravnopravne osobe.)
METODOLOGIJA PET-a
Metodologija PET-a jednako je važna ili čak važnija od njegova sadržaja. Prvo, važno je da edukacijska grupa ili grupa za samopomoć bude mala tako da svatko može biti potpuno uključen. Naše pravilo je da grupa može imati od tri do dvanaest članova. Ako postane veća, dijelimo je u dvije ili više grupa.
Važno je ograničiti vrijeme susreta. Naše je iskustvo da ljudi mogu biti koncentrirani najduže sat i pol do dva, uz uobičajenu stanku na otprilike pola toga vremena. To se od grupe do grupe može razlikovati.
Važan aspekt PET-a je da je svaka grupa specifična. Tako će i dvije grupe u istom gradu s ljudima iste dobi i iz istog okruženja biti različite.
Dok budete radili po programu PET-a, možda će biti određenih tema koje ćete željeti dodati u program. Možda ćete čak željeli izostaviti određene teme, ovisno o potrebama i željama ljudi u grupi, ali to vam ne preporučujemo.
Redoslijed tema koje se obrađuju nije važan, ako se tijekom vremena obrade sve teme. Jedna od uloga facilitatora je da to prati. O facilitiranju će biti još riječi nešto kasnije (vidi poglavlje 1.4.)
Susret grupe započinje tako da svaka osoba iznese što je doživjela od posljednjeg susreta. Grupa zatim odabire temu za raspravu.
Tema je važna. To može biti nešto što se dogodilo u zajednici, u životu jednog ili više članova grupe ili nešto o čemu se ljudi žele informirati. Pritom je važno da se raspravlja i da ljudi steknu povjerenje jedni u druge kako bi mogli raspraviti gotovo sve o čemu žele govoriti. Sami možemo odabrati kojim redoslijedom ćemo raspravljati o temama koje su nam važne.
U tom smislu, PET može biti vrlo sličan terapiji. Govoriti o sebi i vlastitim pitanjima na sigurnom mjestu, zapravo jest terapija. Naravno, u PET grupi, takva je rasprava mnogo manje stigmatizirana.
Također, vježbe su važan dio rada u PET grupama. Na tečaju o komunikaciji vježbamo npr. kako razgovarati s jednom osobom, a kako voditi dobar grupni razgovor. Osim toga, može se vježbati i ponašanje u specifičnim situacijama.
SADRŽAJ PET-a
Prvo, u PET-u sudjeluju ljudi koji uče kako raditi s drugim ljudima. Za to postoje neki opći principi. O njima ćemo govoriti na ovom 1. tečaju ( vidi poglavlje 1.4. i 2.2.) Tu je i ništa manje važno pitanje zadobivanja povjerenja (vidi poglavlje 2.10.). Poštivanje etičkih načela u radu s drugim ljudima također je bitno i o tome ćemo detaljno razgovarati (vidi poglavlje 2.11).
Kao što smo spomenuli, također je vrlo važno naučiti brinuti se za sebe . To je tema 3. poglavlja ovog priručnika.
Osim toga vrlo je važno naučiti kako komunicirati s drugim ljudima pojedinačno i u skupinama. To će se razlikovati od kulture do kulture pa ćemo na 2.tečaju govoriti o osnovama koje možete prilagoditi vlastitoj specifičnoj situaciji.
Psihologija, trauma i kako se nositi s njom vrlo je široko područje. Mislimo da ljudi o tome trebaju znati što je moguće više. Tako ćemo na 3. tečaju razgovarati o različitim pristupima i o različitim konceptima u psihologiji, o različitim gledištima o tome što je trauma, o specifičnim situacijama koje mogu prouzročiti traume i o tome kako se ophoditi s ljudima u tim situacijama da bismo im pomogli živjeti s onim što su pretrpjeli.
Na 4. tečaju razgovarati ćemo o tome kako nasilne i negativne situacije u sukobima preoblikovati u nešto pozitivno da bi ljudi mogli živjeti jedni s drugima bez pribjegavanja nasilju. Psihološki rad je pritom vrlo važan.
O civilnom društvu, to jest, o nevladinom i nekomercijalnom radu bit će riječi na 5. tečaju. Na mnogim mjestima postoji dugogodišnja tradicija takvog rada, na drugima je relativno nov. To se nesumnjivo vrlo brzo mijenja.
Također, smatramo da je važno govoriti o tome kako se ljudi mogu integrirati u društvo i kako se društvo može promijeniti tako da uključi ljude. To vidimo kao dvosmjernu ulicu.
Konačno, na 6. tečaju razgovarati ćemo o ljudskim pravima. Postoje neke osnove koje bi, po našem mišljenju, svatko trebao poznavati.
PSIHOLOŠKA SUPERVIZIJA
U PET grupama često se odvija psihološka supervizija. Supervizija ima nekoliko uloga. U prvom redu podrazumijeva nadziranje rada s korisnikom ili s drugim ljudima. Uloga supervizora ili supervizijske grupe, koja se također može nazvati intervizijskom ili Balintovom grupom, nije kritiziranje, nego pružanje novih spoznaja i perspektiva o kojima se možda nije razmišljalo. Dvije glave ili više njih obično znaju više od jedne.
Druga svrha supervizije je omogućiti pomagaču da može otvoreno reći kako posao utječe na njegov/njezin privatni život i obratno. Rad s vrlo traumatiziranim korisnicima težak je i ima emocionalne učinke na sve. Ljudi misle da moraju biti jaki i zanemaruju te poteškoće koje su normalne. Vrlo je važno postići ravnotežu u životu. Razgovor s drugom osobom o tomu što nam se događa može pomoći.
Smatramo da je supervizija neophodna svakomu tko radi s drugim ljudima na bilo kojoj razini. To se ne odnosi samo na psihologe i psihijatre, već na sve, uključujući socijalne radnike, učitelje, policajce, vatrogasce i volontere, bez obzira na trajanje njihova angažmana. Mi idemo toliko daleko da kažemo da ljudi koji nemaju superviziju ne rade profesionalno odgovorno. Supervizija pomaže u sprječavanju i liječenju sindroma pregorijevanja (burnout ). O tomu ćemo detaljnije govoriti u 3. poglavlju ovog priručnika (vidi 3.3.).
Zbog osobnih stvari koje se iznose u PET grupama, vrlo je važno ustanoviti pravila o privatnosti, što znači da se o osobnim stvarima o kojima se raspravlja unutar grupe ne može raspravljati izvan nje. Ostala pravila će ovisiti o grupi, a o nekima koja vrijede u našim PET grupama bit će riječi u sljedećem odjeljku (vidi poglavlju 1.4) te na tečaju o komunikaciji.
NEKE ZAVRŠNE NAPOMENE
PET dakle sadrži mnogo materijala. Naš savjet je da ga polako obrađujete i da se bavite problemima koji vas najviše pogađaju.
I za kraj; ako zaista želite započeti seriju tečajeva, bilo bi dobro da osnujete malu grupu u kojoj biste mogli međusobno raspravljati o stvarima iz tečaja i sl.
PET je izvorno razvijen u Nizozemskoj kao odgovor na potrebe volontera u radu s tražiteljima azila. Volonteri su bili dobri ljudi velikog srca, ali nedovoljno obrazovani za ta područja rada ili za psihološku superviziju. Od njih se tražilo da se bave stranim kulturama i osobama s vrlo visokom razinom psihičke traumatizacije kao posljedice onoga što im se dogodilo u zemljama podrijetla i na putu, kao i u administrativnim procesima traženja azila. Kasnije su od nas tražili pomoć liječnici, medicinske sestre, socijalni radnici i drugi stručnjaci.
CILJEVI PET-a
Medicinski časopis "The Lancet", u izdanju iz rujna 2007. godine, izvijestio je da više od 90% kojima je potrebna psihološka pomoć, ne dobiva tu pomoć. Nažalost, u međuvremenu situacija se nije poboljšala.
Dakle, glavni cilj PET-a je povećanje sposobnosti suočavanja s psihološkom traumatizacijom.
NEKE PREDNOSTI PET-a
Nadalje, takozvani stručnjaci naginju elitizmu i nisu usko povezani s ljudima kojima pokušavaju pomoći. Ljudi mnogo bolje prihvaćaju pomoć članova vlastite zajednice nego stručnjaka. Osjećaju da ih ovi bolje razumiju i da je osoba koja im pomaže na njihovoj valnoj duljini.
Također, u mnogim kulturama odlazak na psihoterapiju vrlo je stigmatiziran. Smatra se da je osoba luda, da je sišla s pameti. Razgovor s prijateljem ili s nekim iz vlastite zajednice mnogo je manje stigmatiziran nego odlazak psihologu ili psihijatru. U tom slučaju vas se ne smatra bolesnim ili ludim, i još k tome dobivate pomoć.
Mnogi ljudi si ne mogu financijski priuštiti psihoterapiju kod stručnjaka, a zdravstveni sustav je preopterećen. Naš program je besplatan i rado pomažemo ljudima slabog imovinskog stanja.
NAZIV OSOBA OBUČENIH PO PET-u
Ljude koji su obučeni po PET programu nazivamo pomagačima ili peer savjetnicima (riječ peer engleskog je podrijetla i označava vršnjake/inje, odnosno, kolege/ice ili ravnopravne osobe.)
METODOLOGIJA PET-a
Metodologija PET-a jednako je važna ili čak važnija od njegova sadržaja. Prvo, važno je da edukacijska grupa ili grupa za samopomoć bude mala tako da svatko može biti potpuno uključen. Naše pravilo je da grupa može imati od tri do dvanaest članova. Ako postane veća, dijelimo je u dvije ili više grupa.
Važno je ograničiti vrijeme susreta. Naše je iskustvo da ljudi mogu biti koncentrirani najduže sat i pol do dva, uz uobičajenu stanku na otprilike pola toga vremena. To se od grupe do grupe može razlikovati.
Važan aspekt PET-a je da je svaka grupa specifična. Tako će i dvije grupe u istom gradu s ljudima iste dobi i iz istog okruženja biti različite.
Dok budete radili po programu PET-a, možda će biti određenih tema koje ćete željeti dodati u program. Možda ćete čak željeli izostaviti određene teme, ovisno o potrebama i željama ljudi u grupi, ali to vam ne preporučujemo.
Redoslijed tema koje se obrađuju nije važan, ako se tijekom vremena obrade sve teme. Jedna od uloga facilitatora je da to prati. O facilitiranju će biti još riječi nešto kasnije (vidi poglavlje 1.4.)
Susret grupe započinje tako da svaka osoba iznese što je doživjela od posljednjeg susreta. Grupa zatim odabire temu za raspravu.
Tema je važna. To može biti nešto što se dogodilo u zajednici, u životu jednog ili više članova grupe ili nešto o čemu se ljudi žele informirati. Pritom je važno da se raspravlja i da ljudi steknu povjerenje jedni u druge kako bi mogli raspraviti gotovo sve o čemu žele govoriti. Sami možemo odabrati kojim redoslijedom ćemo raspravljati o temama koje su nam važne.
U tom smislu, PET može biti vrlo sličan terapiji. Govoriti o sebi i vlastitim pitanjima na sigurnom mjestu, zapravo jest terapija. Naravno, u PET grupi, takva je rasprava mnogo manje stigmatizirana.
Također, vježbe su važan dio rada u PET grupama. Na tečaju o komunikaciji vježbamo npr. kako razgovarati s jednom osobom, a kako voditi dobar grupni razgovor. Osim toga, može se vježbati i ponašanje u specifičnim situacijama.
SADRŽAJ PET-a
Prvo, u PET-u sudjeluju ljudi koji uče kako raditi s drugim ljudima. Za to postoje neki opći principi. O njima ćemo govoriti na ovom 1. tečaju ( vidi poglavlje 1.4. i 2.2.) Tu je i ništa manje važno pitanje zadobivanja povjerenja (vidi poglavlje 2.10.). Poštivanje etičkih načela u radu s drugim ljudima također je bitno i o tome ćemo detaljno razgovarati (vidi poglavlje 2.11).
Kao što smo spomenuli, također je vrlo važno naučiti brinuti se za sebe . To je tema 3. poglavlja ovog priručnika.
Osim toga vrlo je važno naučiti kako komunicirati s drugim ljudima pojedinačno i u skupinama. To će se razlikovati od kulture do kulture pa ćemo na 2.tečaju govoriti o osnovama koje možete prilagoditi vlastitoj specifičnoj situaciji.
Psihologija, trauma i kako se nositi s njom vrlo je široko područje. Mislimo da ljudi o tome trebaju znati što je moguće više. Tako ćemo na 3. tečaju razgovarati o različitim pristupima i o različitim konceptima u psihologiji, o različitim gledištima o tome što je trauma, o specifičnim situacijama koje mogu prouzročiti traume i o tome kako se ophoditi s ljudima u tim situacijama da bismo im pomogli živjeti s onim što su pretrpjeli.
Na 4. tečaju razgovarati ćemo o tome kako nasilne i negativne situacije u sukobima preoblikovati u nešto pozitivno da bi ljudi mogli živjeti jedni s drugima bez pribjegavanja nasilju. Psihološki rad je pritom vrlo važan.
O civilnom društvu, to jest, o nevladinom i nekomercijalnom radu bit će riječi na 5. tečaju. Na mnogim mjestima postoji dugogodišnja tradicija takvog rada, na drugima je relativno nov. To se nesumnjivo vrlo brzo mijenja.
Također, smatramo da je važno govoriti o tome kako se ljudi mogu integrirati u društvo i kako se društvo može promijeniti tako da uključi ljude. To vidimo kao dvosmjernu ulicu.
Konačno, na 6. tečaju razgovarati ćemo o ljudskim pravima. Postoje neke osnove koje bi, po našem mišljenju, svatko trebao poznavati.
PSIHOLOŠKA SUPERVIZIJA
U PET grupama često se odvija psihološka supervizija. Supervizija ima nekoliko uloga. U prvom redu podrazumijeva nadziranje rada s korisnikom ili s drugim ljudima. Uloga supervizora ili supervizijske grupe, koja se također može nazvati intervizijskom ili Balintovom grupom, nije kritiziranje, nego pružanje novih spoznaja i perspektiva o kojima se možda nije razmišljalo. Dvije glave ili više njih obično znaju više od jedne.
Druga svrha supervizije je omogućiti pomagaču da može otvoreno reći kako posao utječe na njegov/njezin privatni život i obratno. Rad s vrlo traumatiziranim korisnicima težak je i ima emocionalne učinke na sve. Ljudi misle da moraju biti jaki i zanemaruju te poteškoće koje su normalne. Vrlo je važno postići ravnotežu u životu. Razgovor s drugom osobom o tomu što nam se događa može pomoći.
Smatramo da je supervizija neophodna svakomu tko radi s drugim ljudima na bilo kojoj razini. To se ne odnosi samo na psihologe i psihijatre, već na sve, uključujući socijalne radnike, učitelje, policajce, vatrogasce i volontere, bez obzira na trajanje njihova angažmana. Mi idemo toliko daleko da kažemo da ljudi koji nemaju superviziju ne rade profesionalno odgovorno. Supervizija pomaže u sprječavanju i liječenju sindroma pregorijevanja (burnout ). O tomu ćemo detaljnije govoriti u 3. poglavlju ovog priručnika (vidi 3.3.).
Zbog osobnih stvari koje se iznose u PET grupama, vrlo je važno ustanoviti pravila o privatnosti, što znači da se o osobnim stvarima o kojima se raspravlja unutar grupe ne može raspravljati izvan nje. Ostala pravila će ovisiti o grupi, a o nekima koja vrijede u našim PET grupama bit će riječi u sljedećem odjeljku (vidi poglavlju 1.4) te na tečaju o komunikaciji.
NEKE ZAVRŠNE NAPOMENE
PET dakle sadrži mnogo materijala. Naš savjet je da ga polako obrađujete i da se bavite problemima koji vas najviše pogađaju.
I za kraj; ako zaista želite započeti seriju tečajeva, bilo bi dobro da osnujete malu grupu u kojoj biste mogli međusobno raspravljati o stvarima iz tečaja i sl.
Priručnik možete preuzeti ovdje:
| tečaj_pragmatičnog_osnaživanja-hrv.docx |