Supervizija i intervizija

Pod supervizijom se podrazumijeva razgovor supervizora i korisnika supervizije u ovom slučaju pomagača. Teme razgovora općenito su o slučajevima i ostalim profesionalnim pitanjima koje su od velike važnosti za pomagača. Također se može govoriti i o problemima koje pomagač uočava kod korisnika i grupa, kao i interakcija profesionalnog i privatnog života pomagača.
Intervizija je razgovor u grupi. Ponekad se takve grupe nazivaju Balintove grupe koju čine skupina stručnjaka određenih struka koji raspravljaju o svojim slučajevima iz prakse u svrhu poboljšanja međuljudske komunikacije u odnosu prema svojim korisnicima.
Supervizija omogućuje stjecanje uvida u rad općenito, teme koje ga unapređuju, u specifična pitanja korisnika i grupa, kao i u osobu pomagača. Važno je da pomagač dobije uvid u sebe. To ga osnažuje u gotovo svim aspektima njegovog života.
U poglavlju 2.6. ovoga priručnika spomenuli smo identifikaciju skrbnika s klijentom i protuprijenos. Supervizija je prilika da se pozabavimo tim pitanjima. Nadalje, praktički svi pomagači iskuse sekundarnu traumatizaciju. Naime, u radu s vrlo traumatiziranim korisnicima, pomagač biva traumatiziran onim što mu korisnik priča. Potrebno je da pomagač preradi te traume, a jedna od uloga supervizije je da mu to olakša.
Daljnja uloga supervizije je da pomogne pomagaču u radu na problemima koji su utjecali na njegov život, na sličan način kao što to pomagač radi s korisnikom. Nadalje, interakcija korisnikovih reakcija i pomagačeva iskustva može imati duboke učinke na pomagača. Uloga je supervizije da to razjasni.
Supervizor ne mora biti najstarija osoba u timu. Članovi tima mogu u parovima i/ ili u malim grupama održavati superviziju. Još je bolje naći vanjskog supervizora. To osigurava veću objektivnost i omogućuje superviziranoj osobi da se osjeća slobodnijom i manje ugroženom.
Postoje različita mišljenja o jeziku na kojem se odvija supervizija. Mnogi smatraju da to mora biti jezik supervizirane osobe. Drugi misle da neki drugi jezik omogućuje distancu. Naša je mišljenje da odluku o tomu treba donijeti supervizirana osoba.
Potrebno je odvojiti vrijeme za superviziju. Izuzetno je važno da se ona odvija na opušten način i da se temeljito istraži što je moguće više pitanja. Koliko često će se supervizija održavati, ovisi o okolnostima. Postoji niz čimbenika koji na to utječu. Jedan od njih je broj korisnika s kojima pomagač radi. Drugi ovisi o tomu koliko su korisnici i njihove traume kompleksni za pomagača. Iskustvo pomagača također igra ulogu. Potreba za supervizijom ovisi i o tomu koliko duboko utječu problemi kojima se bavi pomagač. Općenito, jedan sat tjedno smatramo apsolutnim minimumom.
Osobito je od velike važnosti da svi pomagači, bez iznimke, imaju superviziju. To ne uključuje samo pružatelje psihološke pomoći već i vatrogasce, policiju, odvjetnike i sve koji rade s traumatiziranim osobama.
Iz iskustva znamo da čak i osobe koje kratko vrijeme rade kao volonteri MORAJU imati superviziju tijekom i nakon perioda volontiranja. Volontere se također mora pripremiti na ono s čime će se suočiti.
Pomagački rad bez supervizije smatramo neprofesionalnim. Supervizija može osigurati pozitivno radno okruženje koje pridonosi djelotvornosti pomagača i kvaliteti usluga, te ublažiti štetne učinke profesionalnog stresa.
Ako u svojoj blizini ne možete naći superviziju, molimo vas da nas kontaktirate.
Aktivnost
Ponovno ističemo: ako još niste pod supervizijom, MORATE je potražiti.
Intervizija je razgovor u grupi. Ponekad se takve grupe nazivaju Balintove grupe koju čine skupina stručnjaka određenih struka koji raspravljaju o svojim slučajevima iz prakse u svrhu poboljšanja međuljudske komunikacije u odnosu prema svojim korisnicima.
Supervizija omogućuje stjecanje uvida u rad općenito, teme koje ga unapređuju, u specifična pitanja korisnika i grupa, kao i u osobu pomagača. Važno je da pomagač dobije uvid u sebe. To ga osnažuje u gotovo svim aspektima njegovog života.
U poglavlju 2.6. ovoga priručnika spomenuli smo identifikaciju skrbnika s klijentom i protuprijenos. Supervizija je prilika da se pozabavimo tim pitanjima. Nadalje, praktički svi pomagači iskuse sekundarnu traumatizaciju. Naime, u radu s vrlo traumatiziranim korisnicima, pomagač biva traumatiziran onim što mu korisnik priča. Potrebno je da pomagač preradi te traume, a jedna od uloga supervizije je da mu to olakša.
Daljnja uloga supervizije je da pomogne pomagaču u radu na problemima koji su utjecali na njegov život, na sličan način kao što to pomagač radi s korisnikom. Nadalje, interakcija korisnikovih reakcija i pomagačeva iskustva može imati duboke učinke na pomagača. Uloga je supervizije da to razjasni.
Supervizor ne mora biti najstarija osoba u timu. Članovi tima mogu u parovima i/ ili u malim grupama održavati superviziju. Još je bolje naći vanjskog supervizora. To osigurava veću objektivnost i omogućuje superviziranoj osobi da se osjeća slobodnijom i manje ugroženom.
Postoje različita mišljenja o jeziku na kojem se odvija supervizija. Mnogi smatraju da to mora biti jezik supervizirane osobe. Drugi misle da neki drugi jezik omogućuje distancu. Naša je mišljenje da odluku o tomu treba donijeti supervizirana osoba.
Potrebno je odvojiti vrijeme za superviziju. Izuzetno je važno da se ona odvija na opušten način i da se temeljito istraži što je moguće više pitanja. Koliko često će se supervizija održavati, ovisi o okolnostima. Postoji niz čimbenika koji na to utječu. Jedan od njih je broj korisnika s kojima pomagač radi. Drugi ovisi o tomu koliko su korisnici i njihove traume kompleksni za pomagača. Iskustvo pomagača također igra ulogu. Potreba za supervizijom ovisi i o tomu koliko duboko utječu problemi kojima se bavi pomagač. Općenito, jedan sat tjedno smatramo apsolutnim minimumom.
Osobito je od velike važnosti da svi pomagači, bez iznimke, imaju superviziju. To ne uključuje samo pružatelje psihološke pomoći već i vatrogasce, policiju, odvjetnike i sve koji rade s traumatiziranim osobama.
Iz iskustva znamo da čak i osobe koje kratko vrijeme rade kao volonteri MORAJU imati superviziju tijekom i nakon perioda volontiranja. Volontere se također mora pripremiti na ono s čime će se suočiti.
Pomagački rad bez supervizije smatramo neprofesionalnim. Supervizija može osigurati pozitivno radno okruženje koje pridonosi djelotvornosti pomagača i kvaliteti usluga, te ublažiti štetne učinke profesionalnog stresa.
Ako u svojoj blizini ne možete naći superviziju, molimo vas da nas kontaktirate.
Aktivnost
- Kakva su vaša iskustva sa supervizijom?
Ponovno ističemo: ako još niste pod supervizijom, MORATE je potražiti.